Prvi glavni ždrijeb nekog Grand Slama u Melbourneu, zatim nešto slabije razdoblje, pa prvi WTA naslov u Rabatu prošloga tjedna.

To je put koji je Petra Marčinko prošla u posljednjih gotovo šest mjeseci, a sada je ekspresno došla iz Maroka u Pariz, gdje je već u ponedjeljak oko 12.30 sati očekuje dvoboj prvog kola Roland Garrosa s Evom Lys.

“Proći prvo kolo u Melbourneu bila mi je velika stvar. Sljedećih nekoliko mjeseci proteklo je u prilagođavanju na WTA Tour. Bila mi je to velika promjena jer prošle godine jesam ušla u top 100, ali nisam igrala mnogo WTA turnira“, počinje Marčinko za Sport Klub i dodaje:

“Naučila sam dosta stvari, samo mi je bilo potrebno nekoliko mečeva da uđem u ritam WTA Toura jer mi je sve bilo novo. Igra je bila u redu, ali rezultati nisu – nedostajalo mi je iskustva. Najgore je što nisam imala mnogo mečeva, a tip sam tenisačice koja najbolje funkcionira kada ima mečeve. Zato mi je dobro došao Billie Jean King Cup, a nakon toga sam igrala 125k turnir kako bih došla do mečeva. Sad sam se uspjela vratiti svojoj igri – u Rabatu sam uspijevala biti usredotočena tijekom cijelih mečeva i to je donijelo razliku“.

Da premotamo film unatrag, prethodna sezona bila je sezona proboja za Petru, kada je ušla u top 100.

“Promijenila sam trenera prošle godine u lipnju i tu sam počela dobro igrati. Tata me trenirao neko vrijeme, super je išlo do trenutka kada mi je bila potrebna promjena“.

Osam-devet mjeseci Petra je radila s tatom, a onda…

“Moj tata zna mnogo o tenisu i svemu, ali ipak je za višu razinu potreban trener. Ispalo je posve slučajno, u lipnju sam išla sama na turnir i ovaj, nazvala sam izbornike i rekla: ‘Može li netko doći sa mnom?’, a oni su mi preporučili jednog dečka koji je mlađi i živi u Splitu. ‘On je tu blizu, budi tamo, on će doći’. I ovaj, stvarno je super bilo i od tada sam počela odlično igrati. Marino Jakić se zove“.

Na pitanje što joj najviše odgovara kod novog trenera, Petra odgovara:

“Mislim da se jako dobro razumijemo. Shvaća moj stil tenisa i što mi u kojem trenutku treba reći. Mislim da na mečevima imamo odličnu energiju – kad se treba naljutiti na mene, kad me treba bodriti. Odlično razumije tenis, igrao je i on na solidnoj razini – taktički je sjajan i zna što mi odgovara.“

Kad izgubi, kaže Petra, ne voli da itko priča s njom.

“Inače mi treba malo vremena da se ‘ispušem’, ali otkako sam s njim, tjera me na teren nakon što izgubim, tako da nemam baš puno vremena da se… Da se regeneriram. Ovisi kako kada, ovisi kakav je poraz. Općenito nemam problem s tim da pričam odmah nakon meča, čak mi je nekad i dobro izbaciti sve emocije iz sebe“.

Marčinko ističe da je glavni iskorak napravila fizički.

“Bili su i teži treninzi i sve, dosta smo više radili na tome. Zatim da budem strpljivija u poenima, da malo prilagodim način igre. Koliko god igrala agresivno, važno je da znam kad se trebam braniti, a kad trebam napadati i tako, tako da smo to… Sada imam i plan B i bolje prepoznajem neke situacije“.

Top 100 bio je cilj za prošlu godinu, a ove sezone nema postavljenih ciljeva u vezi s rangom. Samo…

“Da igram te velike turnire, da imam što više boljih mečeva protiv dobrih igračica. Onda se brže i napreduje“.

Marčinko kaže da nikada nije imala konkretnog uzora.

“Nisam imala ničiji poster u sobi“, kaže uz osmijeh, “Uvijek mi je muški uzor bio Federer kad sam bila mlađa, gledala sam ga puno, ali nije bilo tog ‘wow’ trenutka ni s kim“.

Ipak, sviđa joj se kako igra Naomi Osaka.

“Nekako sam malo vidjela i sebe u njoj kako je igrala, a ona je taman osvajala Grand Slamove kada sam i ja počinjala igrati sve bolje i više pratiti tenis. Nisam pričala s njom, ali sam igrala protiv nje i nije bilo baš dobro, ali nema veze, bilo je iskustvo samo stajati na terenu s Naomi Osakom“.

Na pitanje kako bi opisala svoj stil igre nekome tko je nikada nije gledao, 20-godišnja Marčinko odgovara:

“Rekla bih da imam agresivnu igru, pokušavam što više ulaziti u teren, pokušavam biti ta koja vodi igru. Mislim i da dobro razumijem igru“.

Petra je postigla mnogo vrlo mlada, podigla su se očekivanja, došle su ozljede skočnog zgloba, ali je iz svega izašla – jača.

“Stvarno sam rano krenula u seniorski tenis, ovaj… A i zeznuto je bilo kad sam… Kad sam bila na tom nekom valu, mlada i dobro igrala, dogodila mi se ta veća ozljeda. I onda opet još jedna na kraju kad sam već počela dobro igrati, što je zapravo bilo još gore jer je mentalno bilo teže. Ova prva ozljeda, u redu, hajde prva, nema veze tu, druga je već bila ono… Sad sam se stvarno vratila i mentalno sam jako očvrsnula. Nažalost, moralo se dogoditi, ali sada sam još sretnija jer sam se vratila iz minusa“.

Tko ti je najviše pomogao u tim trenucima?

“Obitelj, ljudi koji su svaki dan bili sa mnom. Ozljeda je bila takva da sam morala ležati u krevetu. Fizioterapeuti su mi puno pomogli. Tri sata dnevno na terapijama…“

Petra ističe da joj je najmračniji trenutak bio kada se drugi put ozlijedila.

“Vraćala sam se igrati prošle godine, nisam upala u Australiju u kvalifikacije, išla sam u Indiju igrati i na Tajland. Skupila sam u četiri tjedna možda dvadeset bodova i tu me baš ono, taj put mi je bio najgora stvar ikad. To me bilo mentalno slomilo“.

Marčinko je sada na 51. mjestu na svijetu, ali još je malo impresionirana društvom na najvećim turnirima.

“Đoković je jednom razgovarao sa mnom u Australiji, toga se sjećam, ali to je bilo 2024.. Ja sam nešto… Točno se sjećam tog trenutka, ja sam nešto sjedila vani ispred, čekala, i on kao dođe i nešto me pita za meč, ja sam bila u stilu: ’Molim?’ Pa on zna tko sam ja i ono, krene: ’Pa kako je bilo?’, ja odgovorila: ’Super, odlično!’“, kaže Petra kroz smijeh i dodaje:

“Nisam znala što reći, baš sam se bila nekako stisnula. Bilo mi je neobično. Otad smo pričali još nekoliko puta“.

Mlada, a već iskusna – vrhunac Petre Marčinko spoznat ćemo u godinama pred nama.